Od 2004.godine, cilj Festivala dokumentarnog filma Hamburg je predstaviti dokumentarne filmove koji su ambiciozni i po sadržaju i po umjetničkom pristupu. Želimo prikazivati filmove koji su kritika društva i koji ne samo da pojašnjavaju određenu temu, nego i koriste tehnike koje preispituju ustaljene obrasce i istražuju mogućnosti dokumentarne forme. Kao jedini festival u Hamburgu i okolici koji je posvećen isključivo dokumentarnom filmu, ovaj festival na jedinstven način omogućava mjesto susreta ljudima koje zanima ovaj žanr, a služi i kao platforma za lokalnu filmsku kulturu.

Odsjek za film Fakulteta likovnih umjetnosti (Hohschule für bildende Künste) u Hamburgu temelji se na tradiciji umjetničkog autorskog filma. Osim toga, primjenjuje interdisciplinaran pristup studiju tako što se poziva na srodne discipline i tako smješta umjetnička nastojanja samih studenata unutar šireg konteksta proizvodnje umjetnosti i slike. Cilj nije pridržavati se klasičnih profesija kao što su režija, scenografija ili snimateljstvo, nego razviti umjetničko djelo čija snaga leži u nezavisnoj kreativnoj inovaciji.

Albert Serra, Španjolska

Posebnu nagradu festivala za izuzetan doprinos razvoju umjetnosti pokretnih slika dobiva Albert Serra.
biografija pod Smrt Luja XIV. (Konkurencija dugometražni)

Miriam Bale
AUTEURISM : WHAT USE IS IT TO FILMMAKER?
AUTORSKI FILM: OD KAKVE JE KORISTI REDATELJU?
Otkako je François Truffaut po prvi put upotrijebio izraz “la politique des auteurs” 1955. godine, autorski film od velike je važnosti u filmskoj kritici. Premda je od 1960-ih često bio osporavan brojnim snažnim argumentima, mnogi filmski kritičari još uvijek se vode upravo njegovim smjernicama (dok je u akademskim krugovima, pak, izrazito neomiljen). Ali kakav je utjecaj autorski film imao na stvaranje filmova? Je li taj utjecaj bio pozitivan ili negativan? U svome izlaganju, američka filmska kritičarka Miriam Bale će pred mladim filmašima, studentima i ostalim ljubiteljima filma iznijeti pojedine negativne učinke autorskog pristupa kinematografiji koji je svjesno usredotočen na samog redatelja. Istovremeno, budući da priznaje da je i sama pobornica autorskog filma, Baleova će pokazati koristi koje ovaj pogled na povijest filma može pružiti mladim filmašima, i u kojem se pravcu autorski film može dalje razvijati.

Miriam Bale
Piše filmske kritike za The New York Times, The New York Daily News i The Hollywood Reporter, kao i za časopise Film Comment, Sight and Sound i Filmmaker. Također je bila urednica Joan’s Digesta, online feminističkog filmskog časopisa. Također je osnivačica i direktorica filmskog festivala La Di Da, te je uređivala filmske programe na Anthology Film Archives, The 92Y, Film Society of Lincoln Center, BAMcinematek, Yerba Buena Center for the Arts i drugim ustanovma.
Gradska knjižnica Marka Marulića, petak 16/9, 17:00

Bernd Schoch
YOU AIN’T HEARD NOTHING YET
Legenda kaže da je prva rečenica izrečena u cjelovečernjem filmu pomoću sinkroniziranog zvuka bila “You ain´t heard nothing yet” (“Još ništa niste čuli”.). Naslov filma je “The Jazz Singer”. Snimljen je 1927. godine i kako se dade zaključiti iz naslova, glavna tema mu je glazba. Odnos između slike i glazbe u kinematografiji postoji odavna. Na ovome predavanju želim obratiti pažnju na vizualne i narativne strategije u glazbenim dokumentarcima prikazujući isječke iz povijesti kinematografije i nekih vlastitih uradaka, te se usredotočiti na pitanje kako se slika prevodi u zvuk i obratno. Kako nevidljivo postaje čujno i koji je odnos između isječka i cjelokupnog filma?
Kinoteka Zlatna vrata, srijeda 14/9, 17:00

Bekim Sejranović
ČOVJEK OD RIJEČI ILI ZAŠTO NE ZNAM SNIMITI FILM
Ja sam čovjek od riječi, svijet odnosno stvarnost doživljam i izražavam verbalno, kroz jezik, upotrebljavajući riječi, rečenice, pričajući, čitajući, a ponekad znam i napisati priče, oblikovati ih u zbirke ili romane. Kažu da je sve na svijetu povezano nekom pričom, samo je pitanje vidiš li ih ili ne vidiš. Ja, osobno, vidim tisuće priča, za mene je sve priča, čitav svemir i naše postojanje su mi priča, ili roman koji još uvijek pišemo. Znam kako bih ga ispričao ili bar znam kako to pokušati, ali nemam pojma kako bih to što bih eventualno napisao pretočio u sliku, odnosno film. Jednostavno ne znam, niti me zanima to učiniti, ali to ne znači da ne bih volio vidjeti kako to netko drugi radi. Ja filmove volim gledati, a ne stvarati. Ja sam čovjek od riječi i kad putujem, sa putovanja ne donosim slike, fotografije ili filmove, nego priče, samo što neke zapišem, neke ne. No ipak, prilikom jednog od mojih najboljih putovanja napravio sam, odnosno pomogao u stvaranju, jednog dokumentarnog filma: “From Tokyo to The Morava River”, japanskog redatelja i mog dragog prijatelja Mokua Teraoke, redatelja koji putuje kao nomad i snima filmove. Taj njegov film je djelo koje vizualno prikazuje njegovu priču o svom susretu s “našim krajevima”. I nije loš, uistinu. Ja sam, pak, napisao roman. Nije ni on loš. Vjerujte mi. Jer ja sam čovjek od riječi.
Gradska knjižnica Marka Marulića, ponedjeljak 12/9, 17:00