Caroline Chomienne, Francuska
Karijeru je započela kao članica baletne trupe opere u Marseilleu, a filmom se bavi od 1981., nakon što je završila studij književnosti i prava u Aix-en-Provenceu. Nakon što je pet godina radila kao pomoćnica redatelja i tajnica režije na kratkim i dugometražnim produkcijama, snimila je svoj prvi film Un tournage de Raùl Ruiz, koji je prikazan u sklopu programa Redateljski dvotjedan u Cannesu. Dva njena dugometražna filma Des lendemains qui chantent i Freestyle prikazani su u Cannesu, u sklopu programa ACID 2002. i u New Yorku. Nominirana je za nagradu Francuske akademije u Rimu za kinematografiju. Vodi programe za mlade redatelje u okviru centra za nove medije Altermédia i trenutno radi na post-produkciji dva nova dugometražna filma: Véra i Cuba no, Cuba si.

Hrvoje Hribar, Hrvatska
Rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Radio je kao pomoćnik redatelja, scenarist, dramaturg na radiju, kuhar i autor kolumni i eseja za Filmsku enciklopediju, Radio 101, Novi Prolog i Gordogan. Režirao je i producirao uspješnu komediju Što je muškarac bez brkova?, koja je privukla najveći broj gledatelja u hrvatska kina u 2006. godini i koja je ovjenčana nagradom publike Zlatna vrata Pule. Film je ujedno prikazan na više od 30 međunarodnih filmskih festivala. Prije toga napisao je, režirao i producirao dva dokumentarna filma (Svijet je velik i Bil jedon), kao i svoj prvi igrani film Puška za uspavljivanje. Kao režiser i scenarist Hribar je autor Hrvatskih katedrala, televizijskoga filma za HRT, i kratkoga filma Između Zaghlula & Zahariasa u produkciji Tuna filma. Godine 2001. režirao je televizijsku seriju Novo doba za HRT. Nagrađen je nekoliko puta Oktavijanom: za igrani film Puška za uspavljivanje, za dokumentarni film Bil jedon i kratki film Između Zaghlula & Zahariasa.
Od studenoga 2010. Hribar je član Upravnoga odbora Europskoga udruženja filmskih redatelja (FERA). U rujnu 2010. imenovan je ravnateljem Hrvatskoga audiovizualnog centra. Nakon odlaska s mjesta ravnatelja HAVC-a u veljači 2017., vraća se na poziciju člana Upravnog odbora FERA-e.

Matthew Noel-Tod, Ujedinjeno Kraljevstvo
(r. 1978.) umjetnik i filmski redatelj. Radovi su mu prikazani u programu Filmskog festivala u Belfastu (2017.), Containers and Their Drivers, MOMA PS1, New York (2017.), Co-op Dialogues 1966-2016: Malcolm Le Grice and Matthew Noel-Tod, Galerija Tate Britain (2016.), Can Dialectics Break Gravity? (zajedno s Benedictom Seymourom), Banner Repeater, London (2014.) i ICA London (2015.), A Season in Hell 3D, Banner Repeater, London (2014.) Assembly: A Survey of Recent Artists’ Film and Video in Britain 2008–2013, Galerija Tate Britain, London (2013.), The Universal Addressability of Dumb Things (izložba Marka Leckeya), Hayward Touring (2013.), The Adverts, Canary Wharf Screen, LUX, London (2012.), Bang! Chisenhale Gallery, London (2012.), A Skvader, Norwich Castle Museum with Outpost Gallery, Norwich (2011.), Blind Carbon Copy, Picture This, Bristol (2008.), Nought to Sixty, ICA, London (2008.). Od 2010. radi kao viši predavač iz znanstvenog područja pokretne slike na Sveučilištu u Brightonu, UK. Objavljuje stručne radove iz područja umjetnosti i filma za časopise frieze i Moving Image Review & Art Journal (MIRAJ). Na brojnim je dugometražnim filmskim umjetničkim radovima potpisan kao direktor fotografije, primjerice filmovima Laure Provoust, Anje Kirschner & Davida Panosa, Davida Lamelasa, Melanie Gilligan, Elizabeth Price i Elaine Sturtevant.